Dana 9. srpnja 1962. godine preminuo je u svom rodnom Dekanovcu Florijan Andrašec, poznati pučki pjesnik i samouki „jezeromešter“. Iako do kraja neistražena, njegova je ostavština za Međimurje već odavno postala nemjerljiva. Svojim notnim zapisima, posebice pisanom riječju, dekanovski je kantor zaslužio posebno mjesto među hrvatskim kulturnim stvarateljima. Njegovu pjesničku i glazbenu nadarenost otkrio je etnomuzikolog Vinko Žganec i poslao ga u orguljašku školu u Celju, gdje je radio i u klesarskoj radionici. Ipak, Andrašec se vratio u Dekanovec, gdje je kasnije proveo cijeli život, bio je orguljaš i zborovođa “Seljačke sloge” te kapelnik limene glazbe koju je sam utemeljio.
Svirao je gotovo sve instrumente, pisao pjesme, pripovijetke i članke te bilježio narodne običaje i skladao. Sjećanje na kantora živi svakoga dana i ne može se dogoditi da takvome čovjeku kojim se Dekanovec s pravom ponosi, ne odaju počast povodom obljetnice rođenja i smrti. Tako i ove godine kod spomenika u središtu mjesta stoji upaljena svijeća i položeni vijenac, baš kao na njegovu nadgrobnom spomeniku. Vijenac i svijeće 9. srpnja 2018. godine položile su predsjednica Općinskog vijeća Suzana Petak i zamjenica Melani Hlišć uz nazočnost načelnika Ivana Hajdarovića i zamjenika načelnika Vladimira Jambrošića te predstavnike udruga i tako obilježili 56. godišnjicu smrti kantora.
